Poratno razdoblje
Dok je i prije i poslije Drugog svjetskog rata znao zablistati u prijateljskim utakmicama, Dinamo je pokretanjem europskih nogometnih kupova sredinom pedesetih počeo sustavno ostvarivati svoj značajni potencijal na međunarodnom planu, a izvanredne rezultate u Europi je postigao tijekom šezdesetih. Prvo je 1961. dosegnuo polufinale Kupa kupova, potom dvije godine kasnije finale Kupa velesajamskih gradova (danas Kupa UEFA) da bi taj prestižni trofej osvojio 1967. svladavši u finalu tada moćni Leeds United.
Sedamdesete su, bez ijednog trofeja, bile sušno razdoblje s dva poraza od Hajduka u finalu Kupa te s dva druga mjesta u prvenstvu. Unatoč manjku titula Dinamova popularnost bila je golema te su Modri redovito bili pri vrhu po prosječnoj posjeti stadionima. Najbliže je tituli prvaka Dinamo došao 1978/1979. pod vodstvom Vlatka Markovića. Dapače, po važećim je propisima osvojio najviše bodova, no Nogometni je savez pogazio vlastite propise i naslov dodijelio Hajduku. Tada je Savez odbio Dinamu pripisati dva boda iz susreta protiv Rijeke koja je sa suspendiranim Edmondom Tomićem u momčadi u prvom kolu 1978./79. pobijedila s 2:1. U skladu s propisima, Savez je isprva registrirao utakmicu rezultatom od 3:0 za Dinamo, no u proljeće 1979. poništio je vlastitu odluku i omogućio Hajduku da postane prvak zbog bolje razlike pogodaka.
Napokon, tri godine nakon tog skandala, Dinamo se napokon domogao četvrtog poslijeratnog naslova prvaka. Podvig je 1981./82. ostvarila momčad pod vodstvom Miroslava "Ćire" Blaževića, kasnijeg hrvatskog izbornika, koji je u Maksimir unio duh pobjede. Uspjehe je pratila navijačka euforija.
Dinamo je u to doba imao 42.000 pretplatnika te je po tom kriteriju, iza nedostižne Barcelone čija je masa članova prelazila brojku od 100.000, bio na drugom mjestu u Europi. Nažalost, "Ćirina" čarolija nije trajala dugo te je bila dostatna samo za još jedan jugoslavenski kup, 1983. godine. Nakon tog pothvata idućih nekoliko sezona Dinamo je proveo ispod mjesta koja vode u europske kupove vrativši se u vrh jugo-nogometa tek koncem desetljeća kada je dvaput okončao na drugom mjestu iza tada najjače europske momčadi - Crvene Zvezde.
Samostalna Hrvatska
Od osamostaljenja Hrvatske 1991., Dinamo je izrastao u vodeći klub države, najuspješniji na području bivše Jugoslavije i jedan od najmoćnijih u cijeloj Jugoistočnoj Europi, na nivou Fenerbahcea, Galatasaraya, Besiktasa i Olympiacosa.
Samo je dva puta u modernoj Hrvatskoj naš klub završio prvenstvenu sezonu niže od trećeg mjesta, 1992. i 2005., a u prvih je 11 sezona deset puta nastupio u finalu kupa.
Pod nazivom Croatia, Dinamo je u devedesetima osvojio pet prvenstava i četiri kupa, a seriju je nastavio i nakon povratka starog imena 14. veljače 2000. Najzaslužniji za povratak imena Dinamo su, osim navijača koji su od 1993. do 2000. skandirali na tribinama svom voljenom klubu ime Dinamo, današnji izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić, Zlatko Canjuga, novinar Jutarnjeg lista te dugogodišnji Dinamov kroničar Tomislav Židak i zagrebački poduzetnik Željko Šelendić. Upravo tamo, na sastanku u kući Željka Šelendića, inicirana je ideja o povratku imena Dinamo.
Osobito je uspješno bilo razdoblje između 1996. i 2000., kad su modri osvojili pet uzastopnih naslova i tri kupa, a drugo je zlatno doba bilo između 2006. i 2014. kada je Dinamo devet godina zaredom osvajao naslov prvaka Hrvatske; niz koji još uvijek traje.
Dinamo je u domaćoj ligi postigao rekorde koji će teško biti srušeni. Pod vodstvom Otta Barića u sezoni 1996./97. ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka, no na desetgodišnjicu tog pothvata, s Brankom Ivankovićem kao trenerom, zabilježio je još blistaviji rezultat: 92 od mogućih 99 bodova uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006./07. do 8. kola 2007./08. nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između ožujka 2006. i veljače 2008. 29 pobjeda zaredom na domaćem terenu. S takvim dostignućima, Dinamo je tada bio statistički najuspješnija momčad u europskom nogometu.
Na međunarodnom planu modri su ostvarili niz zapaženih rezultata, uključujući pobjedu nad Partizanom i Grasshopperom od 5:0 (obje 1997.), nad Celticom od 3:0 (1998.), Portom od 3:1 (1998.), Ajaxom od 1:0 (1998.) i 3:2 (2007.) te neodlučeno bez pogodaka kod Manchester Uniteda (1999.). Četiri puta je Dinamo nastupio u grupnoj fazi Lige prvaka (1999., 2000., 2011. i 2012.) i četiri puta u Ligi UEFA (2005., 2008., 2009. i 2010.).
Veliki uspjeh ostvarila je momčad u sezoni 2011./2012. kada je pod vodstvom Krunoslava Jurčića, nakon 12 godina, ušla u skupine Lige prvaka te u Zagreb dovela (po)najveći svjetski klub - Real Madrid. Isti uspjeh, natjecanje u skupinama Lige prvaka Modri su ponovili i godinu dana kasnije kada su na Maksimiru igrali protiv PSG-a, Porta i Dynamo Kijeva protiv kojega su osigurali i prvi bod.
Dinamo je od samostalnosti Hrvatske četiri puta nastupio u grupnoj fazi Lige prvaka (1999., 2000., 2011., 2012.) i šest puta u Ligi UEFA odnosno Europskoj ligi (2005., 2008., 2009., 2010., 2013. i 2014.).
Posljednjih godina Dinamo se tako potpuno upisao na europsku kartu i konstantno igrao ulogu u raznim europskim natjecanjima. U tom periodu Dinamo se susretao s mnogim velikim europskim klubovima, a samo neki od njih su Real Madrid, Dynamo Kijev, PSG, Porto, Werder Bremen, Ajax Amsterdam, Hamburger SV, Basel, Shakhtar Donetsk, Sparta Praha, Tottenham Hotspur, Spartak Moscow, Udinese Udine, Red Bull Salzburg, Anderlecht Bruxelles, Villarreal i Lyon. Miris europskog uspjeha tako se već dugo osjeća i nije daleko trenutak kada će naš klub dočekati proljeće kao sudionik europskih natjecanja.
Dinamo je također ključni sportski temelj uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije koja je prema podacima FIFA-e s početka 2013. godine 4. momčad svijeta (preko 60% igrača reprezentacije bivši su ili sadašnji igrači Dinama (Badelj, Vrsaljko, Modrić, Eduardo, Ćorluka, Vukojević, Kranjčar, Leko, Čale, Pokrivač, Mandžukić, Vida, Lovren, Drpić, Pranjić, Schieldenfeld), a preko 80% mladih igrača koji su u posljednjih 5 godina uključeni u A reprezentaciju potiču iz Dinama.
Značajnim uspjesima kluba iznimnu važnost predstavlja i kontinuitet u upravljačkim strukturama kluba te iznimne managerske sposobnosti vodećeg dvojca kluba: predsjednika Mirka Barišića i izvršnog dopredsjednika kluba Zdravka Mamića. Dinamo je u zadnjih osam sezona ostvario velike uspjehe, osvojio svih osam naslova prvaka, pet puta Kup Hrvatske i dva puta Superkup. Sve to upućuje na činjenicu da je Dinamo od 2005. do danas u Prvoj Hrvatskoj nogometnoj ligi i Hrvatskom kupu osvojio 15 od 18 nacionalnih titula.
Svakako želimo istaknuti da je Dinamo najpopularniji nogometni klub u Hrvatskoj sa 1.6 milijuna navijača (istraživanje GFK, listopad 2010.) te da je popularnost kluba i broj navijača u inozemstvu proporcionalna s popularnošću u Hrvatskoj.
12.4.2011. na skupštini Dinama skupštinari kluba jednoglasno su izglasali novi prefiks u nazivu našeg kluba. Prefiks NK mijenja se u GNK što znači građanski nogometni klub. Na taj se način povodom stogodišnjice kluba dodatno željela istaknuti ukupna povijest Dinama.
Sezonu 2011./2012. Dinamo je zaokružio novim uspjesima - plasmanom u grupnu fazu Lige prvaka nakon dugih 12 godina te osvojenim naslovom prvaka u prvenstvu i pobjedom u Hrvatskom kupu. Modri je klub tako u grupnoj fazi Lige prvaka na Maksimiru ugostio velike europske klubove Real Madrid, Lyon i Ajax.
U sezoni 2012./2013. Dinamo je zahvaljujući sjajnim igrama u pretkolima Lige prvaka ponovno ostvario plasman u Ligu prvaka! U kvalifikacijama za najljepše klupsko natjecanje svladali su redom Ludogorec, Sheriff i Maribor, a ždrijebom Lige prvaka održanim u Monte Carlu Dinamo je smješten u skupinu A gdje je igrao protiv PSG-a, Porta i kijevskog Dynama. Nakon što igrači Dinama u pet kola Lige prvaka nisu uspjeli osvojiti bodove, u posljednjem je kolu u utakmici protiv kijevskog Dynama na Maksimiru ipak stigao toliko željeni bod! Po izuzetno teškim uvjetima - snijegu i kiši koji su prekidali utakmicu, Dinamo je ostavio srce na terenu te je na kraju u sudačkoj nadoknadi preko pogotkaIvana Krstanovića s bijele točke došao do zasluženog boda. Bilo je to veliko slavlje igrača, stručnog stožera, navijača, svih ljubitelja Dinama; svakako trenutak za pamćenje. Što se pak tiče domaće scene Modri su bili još jednom izuzetno uvjerljivi i s 20 bodova prednosti osvojili osmi uzastopni naslov prvaka.
Nakon osmog uzastopnog naslova prvaka Dinamo je osvajanjem Superkupa i sigurnim pobjedama protiv Fole i Sheriffa (ukupno 10:0) sjajno otvorio sezonu i protiv Austrije Beč igrao utakmice vrijedne Lige prvaka. Nažalost, jedna lošija večer i odlična te čvrsto posložena momčad iz Beča odnijeli su iz Zagreba 2:0 i smijenili trenera Jurčića. Klupu je preuzeo sportski direktor Zoran Mamić, dignuo momčad i desetak minuta prije kraja utakmice u Beču imao potrebnih 3:1, no domaćini su zabili drugi pogodak i poslali Dinamo u Europsku ligu. Klupu je ubrzo ponovno preuzeo Branko Ivanković, ali ovoga puta nije bilo željenog učinka pa se nedugo zatim na mjesto trenera, ovoga puta na dulji period, vratio sportski direktor Mamić.
Dinamo u Europskoj ligi nije napravio željeni rezultat iako je u nekim utakmicama definitivno zaslužio više. Najbolji primjer je domaća utakmica protiv PSV-a koju su Modri, prema prikazanoj igri, trebali glatko dobiti, no završila je bez pogodaka. Europska epizoda nije završila prema željama, ali zato je Dinamo odigrao još jedno sjajno proljeće i osvojio fantastičan deveti naslov zaredom te tako potvrdio kako je apsolutni vladar u domaćem nogometu. Modri su pod vodstvom, sada već trenera Zorana Mamića, krenuli u novu europsku sezonu i odigrali odlično u kvalifikacijama za LIgu prvaka, ali su imali nevjerojatan peh i ispali iz Lige prvaka od danskog Aalborga. Dinamo je bio puno bolja momčad, nizao priliku za prilikom, ali Danci su bili ti koji su prošli dalje, a Dinamo je preko rumunjskog Petrolula još jednom ušao u skupine Europske lige.
Nema komentara:
Objavi komentar